Desi se tako svaki put, kao po nekom pravilu, da mi vaše poruke dođu „baš na vrijeme“.
Isto se desilo prije par dana. Probudim se i vidim dan tmuran, oblačan i naravno meteoropata u meni (koji btw nikako ne voli tmurno vrijeme) javi se onako na sav glas. Pokušam ga ušutjeti, odem na posao, ali sve džaba, inspiracija nula, motivacija nula. Znate onaj dan koji želite samo prespavati? Sigurno ih imate i vi 🙂
U takvom (ne)raspoloženju primam poruku od prijateljice da pogledam članak tačnije komentar na članak u Loncu (lonac.pro). I dok se onaj famozni krug na ekranu laptopa vrti da mi otvori link, ja razmišljam o čemu je riječ. Hm, Lonac je mjesto samo pozitivnih stvari, sigurno je još jedna prilika za male biznise, ili je neka inspirativna poduzetnička priča…eh da, želim da je to, to mi danas treba, inspiracija! A šta može biti bolja inspiracija od priče „malog čovjeka“ koji je odlučio uzeti stvar u svoje ruke, boriti se s vjetrenjačama i uspjeti…raditi ono što voli unotoč svemu i svima. To, to mi treba!
Link se konačno otvara i čitam članak „Pohvali biznis #1 – G WOOD“ Čula sam za G WOOD, divila se njihovim proizvodima iako nisam imala priliku da ih vidim uživo, ali imam osjećaj da bi to moglo biti uskoro 🙂 Skrolam tako do komentara i već na prvi pogled, u prvom komentaru, vidim Flora Handmade. To je neka profesionalna deformacija da u „moru“ teksta uvijek prvo zapazim ako piše Flora Handmade 😃 Počinjem da čitam i uživam, muškarac komentira Floru, i to kakav divan komentar, e pa može li biti bolje! Ko kaže da je danas tmuran dan, ja nazirem sunce, gdje je moj meteoropata, kakav meteoropata?
Još jednom je vaš iskreni dojam o Flori utišao mog meteoropatu i vratio mi inspiraciju.
Desi se to najčešće od svih vas koji pratite Florinu priču, koji znate kako nastaje, koji prepoznajete čistu emociju.
U zadnje vrijeme često me pitaju otkud mi strpljenje da svaki taj mali cvijet, dio cvijeta, laticu, list…kombinujem i sačuvam u nakitu. Pitaju me kako uopšte uspijem uhvatiti te sitne dijelove, kako „spojiti“.
Moram vam priznati da po prirodi nisam uopće strpljiva osoba. Ukrasiti kolače nekim sitnim ukrasima za mene je nemoguća misija 😃 Ma ne mogu ja to tri sata „redati“.
Ali kada uđem u svoju radionu, kada do iznemoglosti, po milion puta „prelistavam“ različite cvjetiće i osmišljavam dizajn, kada krenem da ih kombinujem i koristim… e to je za mene neki drugi svijet. Dobar dan strpljenje! I ne mogu to čak ni nazvati strpljenjem jer mi ta riječ ima nekako negativnu konotaciju kao da nešto trpiš. Ja kada radim sa svojim cvjetićima ne trpim baš ništa osim ogromnog mira i neke ispunjenosti – kažu to je ljubav ❤️
Eto otkrila sam vam tajnu, Flora nakit nastaje u nekom mom „drugom svijetu“ 🙂
U nekom od narednih postova otkrit ću vam naše carstvo u kojem uzgajamo cvijeće i koliko dugo se s njim „družimo“ prije nego ga konačno sačuvamo u nekim naušnicama, ogrlici, prstenu….
A do tada slobodno sa nama podijelite vaše dojmove o Flori 😉
