Kad djeca krenu za svojim snovima, shvatiš koliko je podrška više od lijepe riječi. Ona je vrijeme, strpljenje, povjerenje. Ona je onaj tihi „možeš ti to, zajedno ćemo” kad ti se čini da će sve biti previše.
Moja kćerka trenira hip-hop. U posljednjih mjesec dana – prava ludnica. Prvo je išla tri sedmice na plesno-teatarski kamp u Njemačku, kratko vraćanje u školu, pa pripreme i odlazak na Svjetsko prvenstvo. Moram priznati da me brinulo kako će sve stići, nisam ja sumnjala u to da ona to može, nego da će joj biti izazovno i stresno nadoknaditi propušteno u školi. E tu nastupa razrednica s riječima koje su me u isto vrijeme dirnule i smirile: „Nemojte je sputavati. Ona je to zaslužila. Ja uopšte ne sumnjam u nju. Za gradivo se ne brinite, prepustite to meni.”
Nije obećala čudo — ponudila je sebe, svoje vrijeme, razumijevanje i ritam koji će pratiti korak moje kćerke. Poslije kampa razrednica ju je dočekala spremna, sa svim informacijama i materijalima. Za dvije sedmice sve je pohvatala, odgovarala i bila spremna da mirno i sigurno krene u nove izazove, da ponosno brani boje svoje države na Svjetskom prvenstvu.
Tada sam shvatila koliko malo treba da se nečiji san nastavi bez straha. Nekad je to majčin zagrljaj, nekad poruka prijateljice, a nekad razrednica koja kaže: „Tu sam. Zajedno ćemo.”
U Flori, crvena pelargonija već dugo nosi simbol sreće, snage, podrške, samopouzdanja i prijateljstva. Zato ovu priču i ovu kolekciju posvećujem svima koji drže ritam dok naši najdraži plešu svoje snove.